Priča žena koje su se odvažile pokrenuti male obrte: “I domaćice mogu voditi biznis”

U posljednjih šest mjeseci stanovnici Banovića kolače i torte često kupuju u radnji “E&M Slastice”. Ovaj biznis je početkom 2023. godine pokrenula četrdesetšestogodišnja Merima Zejnilović koja je ljubav prema kolačima gajila cijeli svoj život.

U razgovoru za Diskriminacija.ba, Merima je ispričala da joj je jedan od životnih snova bio da otvori slastičarnu, ali da za to nikada nije imala dovoljno finansijskih sredstava i hrabrosti. Ideja se, kako priča, razvila prije otprilike četiri godine kada je o pokretanju ovog biznisa tokom posjete jednom sajmu, kroz šalu, o tome razgovarala sa svojom prijateljicom Enidom Delagić. U to vrijeme, obje su se proizvodnjom kolača i torti bavile iz hobija, a njihove tadašnje mušterije su uglavnom bili prijatelji i poznanici koji su ih nagovorali da otvore radnju.

Prilika za pokretanje samostalnog biznisa bilo je, kako kaže Merima, objavljivanje poziva za Preduzetnički fond za žene u Banovićima kojeg su omogućili Grad Banovići i Vlada Sjedinjenih Američkih Država, kroz USAID-ov Program podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE).

“Mi smo tad odlučile da krenemo, pa šta bude”, kaže Merima.

Enida Delić je zbog pokretanja biznisa dala otkaz u firmi u kojoj je radila ali se nije pokajala jer je pravljenje kolača ono što više voli.

Dobijena finansijska sredstva iskoristile su za plaćanje kirije za najam prostora, nabavku potrebne opreme, poput peći, miksera, mikrovalne pećnice, kupovinu potrošnog materijala u kuhinji, ali i za plaćanje doprinosa.

“Znale smo da će ići jer su nam ljudi tražili, ljudi cijene kvalitet, a mi gledamo da bude kvalitetno. Ono što bismo sebi kupile, to bismo i prodale. Što ne bismo sebi, ne bismo prodale ni drugima. Uvijek se držimo toga”, zadovoljno priča Merima.

Strah od pokretanja biznisa Merima je u početku, između ostalog, imala i zbog problema sa kičmom. Nikad nije bila zaposlena. Ratne godine je provela u rodnoj Srebrenici odakle je kao tinejdžerka morala izbjeći. Nakon toga se, kaže, nije usudila dalje školovati, ali je to nije spriječilo da dodatno uči o proizvodnji kolača i torti, a sve što je zanimalo pronalazila je na internetu. Kaže da uz Enidinu podršku “ništa nije teško” jer je spremna sama raditi kada je Merima spriječena zbog zdravstvenih problema.

U Meriminoj i Enidinoj ponudi mogu se naći suhi, kremasti i tradicionalni kolači, kao i razne vrste torti. Svoje torte i kolače promovišu na Facebooku, a u dobrom poslovanju im, kako ističu, najviše pomaže reklama “od čovjeka do čovjeka”.

Ono što im trenutno nedostaje je mašina za pranje posuđa i još jedna radnica koja bi im pomagala u poslu. U budućnosti, kako kažu, težit će da to obezbijede i da održe biznis iza kojeg stoji velika ljubav i prijateljstvo.

Ove dvije poduzetnice iz Banovića smatraju da svaka žena treba slijediti svoje snove i truditi se da realizuje svoje ideje, bez obzira na to sa kakvim nedaćama se susreće. Svaki posao, kako kažu, može ojačati žene mentalno i ekonomski.

Sputavanje okoline ne smije biti prepreka

Da su želja i ideja neophodne za pokretanje biznisa, smatra i Alma Perušinović koja je ove godine, u sklopu USAID-ovog Programa podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE), pokrenula samostalni biznis u okviru kojeg se bavi uzgojem kokoški i prodajom eko jaja.

Kako je ispričala za Diskriminacija.ba, rođena je u Banovićima, a nakon 28 godina rada ostala je bez posla. Radila je u dvije firme koje su otišle u stečaj, a onda je deset godina provela na birou za zapošljavanje. Traženje novog posla, za Almu, nije bila opcija.

“Stara sam da bih negdje tražila posao, ko će mene primiti, preče je primiti omladinu nego mene. Ja sam uvijek negdje imala u svojoj glavi te koke, tako da sam to realizovala i sad sam prezadovoljna”, govori Alma.

Ono što je specifično za Almin biznis je to što njene kokoške tokom dana borave vani, hrani ih žitom i pšenicom, bez upotrebe koncentrata i nose prava eko jaja.

“Ne mogu reći da je nosivost 100 posto jer moje su koke u slobodnom uzgoju. To nisu koke koje su u kavezima. One hodaju po polju od ujutro do mraka, ali onoliko koliko one snesu, ja sam prezadovoljna”, govori ona.

Najviše mušterija ima u komšiluku, a dodatno sarađuje i sa dvije slastičarne i jednom manjom trgovinom.

“Ja još nisam doživjela da meni jaja od danas ostanu do sutra, sve prodam”, zadovoljno priča Alma.

Svoju ideju je realizovala iako su je u tome, kako kaže, sputavali suprug i djeca. Kaže da sputavanje okoline ne smije biti prepreka, čak ni kada je riječ o najbližim članovima porodice koji to čine iz dobre namjere. Smatra da svaka žena treba razmisliti šta bi željela raditi jer tako može biti ekonomski nezavisna i osjećat će se “korisnije, zadovoljnije i sretnije”.

Posao koji danas radi je ono što je ispunjava, a sretna je i što finansijski doprinosi svom domaćinstvu.

U budućnosti planira kupiti mašinu za tjesteninu kako bi počela praviti fidoline i rezanca od domaćih jaja. Iako joj do ostvarivanja prava na penziju fale još nepune dvije godine, kaže da se i nakon toga planira baviti ovim poslom.

I domaćice mogu voditi biznis

Šaha Sejdinović iz sela Borovac kod Banovića je početkom ove godine pokrenula biznis u sklopu kojeg se bavi uzgojem i prodajom povrća. Za Diskriminacija.ba Šaha govori da je domaćica koja ima završenu osnovnu školu i cijeli je život posvetila odgoju djece.

“Ja sam se našla u ovom poslu tako da se može fino zaraditi i kod kuće. Nisam nikad radila, a proizvodnjom povrća se bavim cijeli život. Opredijelili smo se za plasteničku proizvodnju, a radimo i proizvodnju na otvorenom”, kaže Šaha.

Osim proizvodnje i prodaje povrća, Šaha je od prošle godine počela sa proizvodnjom rasada za povrće. Priča kako je godinama kupovala rasadu kojom nije bila zadovoljna, a prošle godine je sasvim slučajno došla kod žene koja se time bavi i koja joj je objasnila kako se to radi. Ove godine je, kako kaže, uspjela proizvesti oko osam hiljada rasada za povrće. Šaha kaže da posebno uživa u posmatranju rasta tih rasada.

Budući da je dva puta operisala kičmu, kaže da joj je u ovom poslu potrebna i pomoć, a najviše joj pomažu suprug i sin koji je agronom.

“Nikad mi nije bilo teško provesti u plasteniku po pet-šest sati odjednom. Ne znam da li bih imala to zadovoljstvo da radim neki drugi posao. Ponekad mi je naporno, ali i kad osjećam umor, srce i duša su mi puni kad radim to što radim. Na taj način potisnem taj umor i nadopunjujem se time”, zadovoljno govori ona.

Svoje povrće Šaha prodaje putem Facebook stranice “Rajski vrt”, kao i  na pijacama u Tuzli i u Banovićima gdje ima stalne mušterije. Povremeno prodaje i na pijacama u Lukavcu i Živinicama, ovisno o tome koliko ima robe, a dodatno proizvodi i domaće sokove i salate.

Od finansijskih sredstava koje je dobila kroz USAID-ov Program podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE), Šaha plaća doprinose, a kupila je motokultivator koji će joj, kako kaže, takođe pomoći.

“Sad možemo planirati našu proizvodnju, olakšat će nam dosta”, kaže Šaha.

Sve mašine koje bi mogle zamijeniti ljudsku snagu poput tzv. gredičara su, kako govori, izuzetno skupe, a bile bi neophodne za veću proizvodnju koja bi omogućila da njen biznis postane samoodrživ. Osim toga, za veću proizvodnju bi bilo potrebno još plastenika, posebno zbog toga što im je nedavno oluja uništila više od polovine plastenika u kojem su uzgajali povrće.

Kaže da su programi podrške ženama vrlo važni jer se žene mogu osjećati sigurnije ukoliko “doprinose domaćinstvu”.

Programi podrške

U Banovićima je ove godine podržano šest biznisa koje vode žene. Osim navedenih, biznise su početkom ove godine, kroz isti program podrške, pokrenule i Amira Čergić koja se bavi uzgojem kokoški u zatvorenom prostoru i prodajom jaja,  kao i Sabina Mujakić koja se bavi  uzgojem i prodajom ovaca, ali i Šejla Mazlami koja je vlasnica Obrtničke radnja slastica i peciva „Desert“ u kojoj prodaje kolače, peciva i gotova jela.

Sve preduzetnice su finansijsku i mentorsku podršku dobile kroz Preduzetnički fond za žene u Banovićima kojeg su omogućili Grad Banovići i Vlada Sjedinjenih Američkih Država, kroz USAID-ov Program podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE).

Načelnik Općine Banovići Bego Gutić je za Diskriminacija.ba rekao da ova općina u posljednje tri godine podržava sve projekte koji se bave podrškom pokretanja biznisa.

“Projekat pomoći marginalizovanoj grupi žena vidim kao priliku za otvaranje novih radnih mjesta, ali i kao šansu i priliku da pomognemo tim grupama, ženama, da se osamostale, da samostalno krenu u ovu priču oko biznisa”, kaže Gutić.

Ekonomsko osnaživanje je, kako smatra Gutić, najznačajnije u ovom programu, budući da se radi o kategoriji stanovništva prema kojoj u društvu “uvijek postoji jedna vrsta rezerve”.

Gutić smatra da bi i druge lokalne zajednice u BiH trebale podržati ovakve projekte kako bi se smanjila diskriminacija prema marginalizovanoj grupi žena i omogućila im se pomoć. Smatra da je pomoć marginaliziranim ženama naročito značajna i zbog rasprostranjenog nasilja nad ženama u BiH.

Banovići su među prvim lokalnim zajednicama u BiH prije dvije godine uveli gender akcioni plan za period 2020-2024, dodao je Gutić, piše Diskriminacija.ba.

scroll to top