Izuzetno visoka stopa inflacije od 14,1 posto početkom ove godine drastično je povećala troškove života građana i ozbiljno ugrozila pojedine privredne grane. Ilustrativan primjer je sektor poljoprivrede.
Troškovi sirovina su porasli, neke i do 200 posto, sa posljedičnim povećanjem cijena svih životnih namirnica – pšenično brašno poskupjelo je za 55 posto, govedina za 31 posto, mlijeko za 62 posto, puter za 42 posto, šećer za 53 posto, a jestivo ulje čak 118 posto.
To su statistički podaci iz Izvještaja o procjeni globalne, višedimenzionalne krize na poljoprivredno-prehrambeni sektor u Bosni i Hercegovini za period septembar 2021. do septembra 2022. godine, koji je pripremila Organizacija Ujedinjenih nacija (UN) za hranu i poljoprivredu.
Osim toga, 2023. godine Razvojni program UN-a (UNDP) proveo je dvije procjene i to Mapiranje javnih kuhinja u BiH i Brzu procjenu sigurnosti opskrbe hranom za ranjive kategorije stanovništva u BiH, a koje su ukazale na stepen nesigurnosti hrane u BiH, ali i ponudile set strateških preporuka za pomoć u rješavanju tog izazova. Procjene su podržane kroz Globalni fond UN-a za održivi razvoj.
Izvještaj o procjeni također opisuje odgovor domaćih vlasti na ovakvu situaciju, a također je i dio seta dokumenata pripremljenih za podršku vlastima na svim nivoima u odgovoru na izazove sa kojima se suočava poljoprivredni sektor u BiH i globalno.
U ocjeni se ističe da je odgovor BiH na krizu u poljoprivrednom sektoru pokazao nedostatak koordinacije između različitih organa vlasti, što je odlagalo reakcije i mjere pomoći, a sve zbog rascjepkane administrativne strukture bez kohezije i usklađenosti.
Rezidentna koordinatorica UN u BiH Ingrid Macdonald naglasila je da je i navedena publikacija UN-a ukazala na neusklađenost poljoprivrednih politika u BiH.
Potezi domaćih vlasti u BiH i budžetska sredstva koja izdvajaju nisu adekvatna, jer su, kako naglašava Macdonald, ulaganja u poljoprivredno-prehrambeni sektor nedovoljna da doprinesu snažnijoj konkurentnosti domaće proizvodnje.
– Čak su i finansijske subvencije u poljoprivredi neravnomjerno raspoređene. Na primjer, oko 65 posto je usmjereno na jedan sektor, u slučaju BiH na sektor proizvodnje mlijeka, dok preostalih 35 posto podijeljeno na sve ostale lance vrijednosti – ističe Macdonald.
Sve navedene činjenice u publikaciji najbolje osjećaju proizvođači i poljoprivrednici koji prehranjuju svoje porodice zarađujući u poljoprivrednim djelatnostima.
Sve navedeno može se staviti u kontekst sa rezultatima UNDP-ovih procjena sigurnosti hrane među ugroženim kategorijama stanovništva i stanja javnih kuhinja u državi.
Kako naglašava rezidentna predstavnica UNDP-a u BiH Steliana Nedera, potrebno je temeljito djelovanje u smislu politika kako bi se osnažio sistem socijalne zaštite u BiH i osiguralo da se pravo na hranu podjednako poštuje.
Najavila je da će u septembru ove godine, UNDP, zajedno sa zajednicama, vlastima i privatnim sektorom, podržati niz javnih dijaloga širom države kako bi pomogao u određivanju prioriteta mjera politika za ublažavanje nesigurnosti hrane u zemlji.
Što se tiče preporuka za rješavanje svih navedenih problema, neophodno je utvrditi zajedničke poljoprivredne politike u državi, odnosno uskladiti poljoprivredne politike i povećati budžetska izdvajanja za poljoprivredu, ali i investicije.
S tim u vezi, posebna se pažnja skreće na pretpristupne fondove EU-a za poljoprivredu i ruralni razvoj.
Dodatno, potrebno je promijeniti trgovinske politike i usvojiti mjere koje će domaće proizvođače zaštititi od dampinga uvoznih cijena i nelojalne uvozne konkurencije, a domaće tržište od povećanja cijena na svjetskim tržištima.
Macdonald je zaključila da je potrebno uvesti ad hoc mjere u kriznim situacijama, poput smanjenja uvozne takse, čime se smanjuju i carine na prehrambene artikle, poljoprivredne sirovine, opremu, apelirajući na sve nivoe vlasti u BiH da bolje razumiju ulogu i doprinos koji žene mogu dati razvoju poljoprivrednog sektora.
Nužne su sveobuhvatne politike u cilju jačanja sistema socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini te osiguranja jednakog poštivanja prava na hranu, kao i da niko ne bude izostavljen.
Treba iznova razmotriti socijalne usluge sa aspekta sigurnosti hrane, uz unapređenje modela javnih kuhinja, infrastrukture i resursa. Ovi napori se moraju povezati sa efikasnim mjerama za povećanje zaposlenosti, poboljšanje egzistencije i smanjenje siromaštva, posebno među najugroženijim kategorijama stanovništva.
(Izvor: Fena)
