Ukusna keleraba je dio porodice kupusa, ali osim listova, nema ništa zajedničko sa srodnim lisnatim povrćem. Biljka je neobična zbog stabljike i ploda u obliku jabuke, iz kojeg rastu lisnate peteljke.
Naročito je omiljena u Njemačkoj i Indiji, mada se najviše gaji u sjevernoj i zapadnoj Evropi, odakle i potiče.
Keleraba se jede samo dok je mlada, tada je vrlo sočna, meka i ukusna, pa se najčešće koristi kao salata, dok se starija uglavnom kuha, dinsta ili peče.
Od mladog ploda priprema se i svjež sok prijatnog ukusa, ako ne stoji dugo, jer vremenom dobija ljutu aromu, a mirisom podsjeća na sumpor.
Za ovu namirnicu karakteristično je da ne može da se čuva van frižidera ili zamrzivača, jer postaje drvenasta, tvrda i neukusna.
U zamrzivaču može da se čuva nekoliko mjeseci. Mlado lišće i stabljika su takođe jestivi, sadrže mnoštvo važnih vitamina i minerala, posebno karotin i fosfor.
Listovi su naročito bogati provitaminom vitamina A, važnim za očuvanje ćelija. Iz tog razloga nutricionisti savjetuju da se i ovi dijelovi kelerabe koriste u ishrani za pripremu čorbe.
Kalorije
Iako ima malo kalorija, daje osjećaj sitosti koji dugo traje. Sadrži 6,2 posto ugljiko hidrata, 1,7 posto bjelančevina i masti u tragovima.
Odličan je izvor vitamina C (62 mg u 100 g ploda), što je čak 78 posto preporučene dnevne potrebe. Ovo je vrlo značajan detalj, jer vitamin C jača imunitet, reguliše metabolizam i neutrališe dejstvo slobodnih radikala.
Keleraba sadrži i tijamin, nijacin, pantotensku i folnu kiselinu i vitamin B6. Od minerala najviše ima kalcijuma, gvožđa, magnezijuma, fosfora, bakra i mangana.
Bogat je izvor i biljnih vlakana, važnih, ne samo za varenje, već i za cjelokupno zdravlje organizma. Upravo su oni zaslužni što se osjećamo sito kada jedemo kelerabu, pa je ona pogodna za osobe koje žele da smršaju.
Što se tiče ljekovitosti, dokazano je da pozitivno djeluje na kardiovaskularni sistem, a smanjuje i količinu lošeg (LDL) holesterola.
Redovna upotreba svježeg ploda poboljšava apsorpciju gvožđa odgovornog za snabdijevanje krvi kiseonikom, čime se povećava energija. Ovo povrće povoljno djeluje i na zdravlje kostiju, limfni i sistem za varenje, vezivno tkivo, zube i desni.
Keleraba bi trebalo da se jede svježa, jer termičkom obradom gubi vitamin C. Mladi, sirovi plodovi dodaju se u sezonske salate, kao i u voćne i one sa ribom, mesom i sirom.
Začinjava se sirćetnim i jogurtnim prelivima ili se dodaje sok citrusa. Koristi se i kao začin za hljeb, kao i u jelima s ribom i mesom.
Ako mora da se termički obrađuje, cijeli plod se kuha oko 30 minuta, a isječen 10 minuta da malo smekša. Ukusna je i ako se priprema na pari, dinsta te kuha pa pohuje.
