Srebrenica je sa zdravstvenog aspekta prirodni rezervat zbog obilja čistog zraka s velikom koncentracijom negativnih jona, za razliku od centara čije se stanovništvo guši zbog ekstremno visokog zagađenja zraka.
Blagodat za disajne puteve u ljudskom organizmu i drugi mogući zdravstveni benefiti srebreničkog kraja su ‘vječita tema’ dr. Almira Pašagića, ljekara u Vogošći, porijeklom Srebreničanina, stručnjaka za ljekovita svojstva Guber voda i njihovih šest izvora u blizini Srebrenice.
U izjavi za Fenu, o tom prirodnom odgovoru na određene bolesti on govori po specifičnostima, nabrajajući izvore u nizu, jedan po jedan.
Prvi na koji ukazuje, u narodu nazvan Kožna voda, liječi oboljenja na koja upućuje samo ime.
”U Srebrenici bismo mogli liječiti psorijazu, atopijski dermatitis i razna druga kožna oboljenja, jako uspješno i akne kod djece, na primjer”, rekao je između ostalog.
Naredni izvor, Mali Guber, Pašagić naziva i ‘mercedes izvorom’ jer spajanjem dva malena dotoka u jedan, vizuelno tvori oblik sličan znaku automobilskog proizvođača. ‘Mercedes voda’ bogata je, naglašava, dodatnim mineralima i odlična za čišćenje ljudskog organizma od svih parazita te bilo kakvih naslaga na crijevima.
Sljedeći izvor na čiju blagotvornost također ukazuje su Sinus vode jer, shodno nazivu, liječe razne upale nosne sluznice, hronična i akutna zapaljenja sinusa.
Naredni izvor, Ljepotice, pogodan je za umivanje, regeneraciju kože lica, ali i eventualnih promjena po cijeloj ljudskoj koži.
‘Vrh’ fascinacije Pašagića ljekovitim svojstvima srebreničkih voda je Veliki ili Crni Guber, glavni izvor o kojem je on objavio knjigu i magistarski rad. Kako tvrdi, ta voda je prirodni dar protiv anemije uzrokovane nedostatkom željeza.
”Riječ je o izvoru što uspješno liječi akutnu i hroničnu anemiju, a i preventivno djeluje kod nedostatka željeza i drugih minerala u našem organizmu”, kazao je.
I na koncu, Pašagić ukazuje na izvor Očne vode, blagotvorne za ljudski vid.
”Vjerovatno, da se umijemo Očnom vodom pa vidimo sve ove ljepote i udahnemo vazduh s visokom koncentracijom negativnih jona, onda shvatimo da smo sebi bitni, da je najbitnije zdravlje, a da je, nažalost, malo iskorišćeno sve to tamo što postoji”, rekao je.
Guber vode su ogromni potencijal za razvoj banjskog turizma u Srebrenici, i ne samo banjskog, ali doziranje, iz ugla zdravstvene struke, može biti potpuno ispravno samo prema medicinskim uputama, kao i kod svakog lijeka.
”Kad pitate ljude koji tamo dolaze; evo da krenemo od Očne vode, oni je sipaju litrima a potrebne su im kapljice. Zašto? Jer je Očna voda pomogla njima, a oni žele pomoći i drugima, pa nose po 15-20 litara, dijele komšijama, rođacima. Na tablama postavljenim pored Očne vode i svakog od izvora je napomena da mogu pomoći, ali i da se treba pridržavati uputa ljekara. Drukčije se ne mogu koristiti jer može doći do kontraefekata”, rekao je Pašagić.
U ekonomskom smislu, pak, razvojem turizma, Srebrenica bi “procvjetala” i život bi se vratio u taj gradić. Sve bi pogodovalo povratku bivših stanovnika, rasutih po svijetu nakon preživljenih ratnih strahota, smatra on.
Otvaranjem banje Guber, u Srebrenicu bi, osim pacijenata, došli ljekari i drugo medicinsko osoblje, kao i njihove porodice.
Došlo bi i do velikog povratka raseljenih, a i do ‘reorganizacije svijesti’ u sadašnjem bitisanju gradića davanjem, stav je Pašagića, odgovarajućeg mjesta zdravstvenim temama i ekonomskim promišljanjima.
Trenutno, srebreničko Guber blago otiče uzalud, a u austrougarskom periodu, voda s ovog izvora otpremana je za izvoz.
”Flaširali su je i na poseban način stabilizirali – ovdje je, naime, vrlo važan aspekt stabilizacije vode – pa su 1914. godine izvozili po svijetu gotovo pola miliona bočica. Znači, Guber voda je u to vrijeme bila jako poznata i veoma prihvatljiv lijek za anemiju čiji je uzrok manjak željeza”, riječi su Pašagića.
U bivšoj Jugoslaviji, 1963. godine je Guber, jedina od više mineralnih voda na području države, unesena u jugoslovensku farmakopeju kao lijek.
Dakle, naglašavanje njenih ljekovitih svojstava u današnje vrijeme ne znači nikakvo “otkrivanje tople vode“ već možda prvenstveno podsjećanje da nam je lijek tu, ali ga “ne vidimo”, proizilazi iz riječi Srebreničanina Almira Pašagića.
(Fena)
