Smokva ima dugu istoriju koja ide stopama čovječanstva širom svijeta. Ona je jedna od najstarijih kultivisanih voćaka na svijetu i pripada porodici dudova.
Prema pronađenim fosilnim ostacima, zaključeno je da se smokva uzgajala mnogo prije pšenice i ječma i time predstavlja prvi primjer organizovane poljoprivredne proizvodnje. Potiče iz Male Azije, između istočne Turske i sjeverne Indije, a životni vijek stabla kreće se od 50 do 70 godina.
Rimljani su smokvu rado konzervirali zalivajući je medom. Tradicija je ponegdje na Mediteranu ostala sačuvana i danas, i to s uvijek istim uputstvima: odabranim zrelim smokvama morate zadržati peteljku, a u medu se ne smiju jedna s drugom dodirivati.
Rimljani su posebno cijenili i jetru gusaka koje su se hranile isključivo smokvama, a ta je poslastica nedvosmisleno nadahnula danas malo poznat stari venecijanski recept za teleću jetru sa smokvama.
Smokva je ipak prije i poslije svega sjajna poslastica. Najbolja je naravno svježa, netom ubrana sa stabla i još vlažna od jutarnje rose, no taj užitak ne može baš svako sebi priuštiti.
Kod nas se najčešće pravi kao liker i džem, no arapski je dio Mediterana po običaju mnogo maštovitiji. Širom arapskog svijeta od smokve se pravi – i u doba ramazana pije – slatko piće dobijeno miješanjem sitno sjeckanih svježih smokava, usitnjenih badema i lješnika. U Turskoj se pak svježe smokve služe uz jogurt, vaniliju i dobar konjak, dok su u Grčkoj popularne pite s nadjevom od samljevenih suvih smokava, oraha i aromatičnog bilja…
Vrste i stablo:
Stablo smokve voli toplo okruženje, a može podnijeti suva tla i hladnije vrijeme. Postoji više sorti smokava, a plodovi dolaze u tri boje:
*zelenožućkasti plodovi,
*ljubičasti plodovi,
*tamnoljubičasti do crni plodovi
Berba plodova se sprovodi sve od juna do oktobra, a plodovi se konzumiraju svježi. Tokom berbe je važno zaštititi kožu jer je bijeli “sok” iz stabljike i lišća smokve može nadražiti.
Ljekovitost
Smokve su odličan izvor minerala i vitamina:
kalcijuma,
fosfora,
bakra,
kalijuma,
magnezijuma,
vitamina B, C, A i K.
Odličan su izvor fitohemikalija poput proantocijanidina. Smokva sadrži i tekin, antioksidativni sastojak koji smanjuje nivo holesterola u krvi.
Studija iz 2015. godine, koja je ispitivala uticaj dugotrajne konzumacije svježeg voća, navodi da zbog nutritivnog sastava smokva posjeduje mnoga svojstva poput:
antioksidativnog,
antimikrobnog,
protivupalnog,
hipoglikemičnog,
hepatoprotektivnog,
antifungalnog,
antikancerogenog.
Svježe smokve prepune su antioksidansa kao što su:
karoteni,
tanin,
lutein,
vitamini A, C, B i K.
Antioksidansi štite organizam od prijevremenog starenja, karcinoma i raznih srčanih oboljenja. Osim toga smokve pomažu u prevenciji dijabetesa jer se nakon njihove konzumacije može sniziti koncentracija glukoze u krvi. Smokve imaju i laksativna svojstva jer stimulišu rad crijevnih mišića i tako mogu poboljšati probavu.
Suve smokve izvrstan su izvor brojnih nutrijenata. Međutim, suvo voće čini manje od jedan odsto uobičajeno konzumirane količine voća te stoga stručnjaci preporučuju veću zastupljenost suvog voća u prehrani kao značajnog izvora antioksidansa i prehrambenih vlakana. Suve smokve praktičan su i nutritivno vrijedan obrok za sportiste rekreativce i profesionalce, a u kombinaciji s orašastim plodovima mogu poslužiti kao idealan međuobrok.
