Novo istraživanje je pokazalo da je životni vijek medonosnih pčela smanjen za gotovo 50 posto u posljednjih 50 godina.
Istraživanje European Red List for Bees navodi da se jedna od deset vrsta divljih pčela suočava s izumiranjem, a istraživači apeluju na ljude da se zapitaju kako bi reagovali da se ljudski životni vijek prepolovio. To bi značilo da bi prosječna osoba živjela 41 umjesto 82 godine.
Budućnost čovječanstva je vezana za pčele, jer bez njih i drugih oprašivača je nemoguće uzgajati većinu usjeva od kojih zavisi ljudska hrana.
Ovo istraživanje bi moglo pomoći da se objasni visok nivo uginuća kolonija pčela širom svijeta u posljednjih nekoliko decenija. Uginuće pčela je bilo posebno izraženju u SAD-u tokom zime 2006/2007. godine kada su neki komercijalni pčelari izgubili 90 posto svojih kolonija.
Neobjašnjivo visoka stopa uginuća kolonija pčela je zabilježena u Kanadi, Australiji, Belgiji, Francuskoj, Holandiji, Grčkoj, Italiji, Portugalu, Španiji, Švajcarskoj, Njemačkoj, Finskoj i Poljskoj. Tokom hladne zime 2012/2013. godine je uginulo 29 posto kolonija pčela u Velikoj Britaniji.
Autori istraživanja Entini Nirman i Deniis van Engelsdorp s Univerziteta Meriland koristili su matematičko modeliranje kako bi pokazali da kraći životni vijek pčela može dovesti do masovnog izumiranja kolonija. Prema njihovim podacima, od 1969. godine je životni vijek pčela u SAD-u pao s medijana od 34 dana na samo 18 dana.
Proučavane su pčele radilice uklonjene iz košnica i smještene u “kaveze”, a ne divlje pčele, što je moglo uticati na rezultate. No, ako to nije slučaj, nešto zabrinjavajuće se događa. Autori vjeruju da moderne pčele možda pate od veće prevalencije bolesti poput deformisanih krila, koja je postala učestalija od njenog otkrića prije 40 godina. One su možda oslabljene novim generacijama pesticida koji nisu postojali prije 50 godina.
Polen kojim pčele hrane svoje larve je često kontaminiran pesticidima, a to bi moglo pogoršati njihovu situaciju jer su izložene malom dozama visoko toksične grupe pesticida zvanih nenonikotinoidi, što smanjuje njihovu otpornost na bolesti.
Takođe, moguće je i da su se geni pčela promijenili. Životni vijek pčela vezan je za njihove gene. Vještačka ili prirodna selekcija može dati prednost pčelama s kraćim životnim vijekom. Naučnici uočavaju da se to događa i kod drugih vrsta. Npr., bakalar sada sazrijeva ranije i kada je manji veličinom zbog prekomjernog ribolova, tako da riba rijetko živi dovoljno dugo da naraste.
Moguće je i da stresori u modernom svijetu, kao što su pesticidi i bolesti, utječu na to da pčele rijetko duže žive. Njihova evolucija bi mogla favorizirati životni stil “živi brzo, umri mlad”.
(Izvor: Otisak.ba)
