Niti jedno povrće nije kao krompir. Jednako je fin u kuhanom, pečenom ili prženom obliku. Ova skromna namirnica imala je važnu ulogu u historiji čovječanstva spašavajući svijet od gladi tokom ratova, ali i u područjima loših klimatskih uslova. Prvi su ga počeli uzgajati Indijanci iz Perua prije više od 4.000 godina. S obzirom da je krompir lako i jeftino uzgajati, on pripada grupi ekološki čistih namirnica.
Može se uzgajati i u područjima loših klimatskih uslova. Sadrži više kalija od banana, više iskoristivog željeza od drugog povrća i manje kalorija od hljeba, tjestenine i riže. Ova višegodišnja zeljasta biljka na naše je prostore došla u 18. vijeku.
Treba napomenuti da su svi dijelovi krompira, osim gomolja, otrovni. Sirovi gomolj sadrži oko 75% vode, 18,2% škroba, 2% bjelančevina, 1,5% šećera, 1% celuloze, 0,1% masti, 0,2% kiselina.
Voli lakša, rastresita tla
Za njegov uzgoj najbolji su izbor lakša tla koja su rastresita i vrlo propusna (pjeskovito humusna i pjeskovito ilovasta). Tlo bi trebalo biti mrvičaste strukture s pH vrijednosti od 5,4 – 6,5. Potrebno je dobro ga obraditi krajem ljeta ili početkom jeseni i to zaoravanjem predusjeva na dubinu 15 – 20 centimetara. Količina azota, fosfora i kalija dodaje se po potrebi, zavisno od želje prinosa i kvaliteta.
Biljka krompira ima različite zahtjeve prema pojednim đubrivima, mineralnim elementima, tokom vegetacije. Krompir ima velike zahtjeve što se tiče kalija, odnosno veliki je potrošač ovog elementa. Četiri kilograma ovog povrća iznese iz zemljišta 20g azota, 45g kalija, 10g fosfora, manje količine bakra, bora, mangana.
Prekomjerno đubrene biljke krompira podložnije su napadu štetočina i uzročnika bolesti, a gomolji brže propadaju.
Sadi se do kraja aprila
Optimalno vrijeme za sadnju je od sredine marta do kraja aprila, a optimalna temperatura od 6 – 8°C dok je za rast gomolja potrebna nešto viša, od 17 – 20°C.
Sadnja se obavlja na način da se zdravi, neoštećeni, proklijali gomolji stavljaju u roviće ili redove.
Takođe, krtole se mogu prerezati tako da na svakoj bude 2 – 3 okca. Komadi se sade u redovima u razmaku oko 20 cm dok bi međuredni razmak trebao iznositi oko 30 cm. Za pravilan uzgoj i kvalitetan prinos potrebno je osigurati dovoljne količine vode jer uslijed nedostatka dolazi do smanjenja prinosa.
Provođenjem međuredne kultivacije održava se rahlost tla i povoljni vodozračni odnosi, uz to uništava se i korov. Prvu kultivaciju potrebno je sprovesti odmah nakon nicanja.
Kada biljka dosegne visinu od 20cm, potrebno ju je ogrnuti zemljom kako bi se omogućilo dovoljno prostora za rast gomolja.
Štetočine krompira
Najčešće štetočine koji napadaju krompir jesu krompirova zlatica koja iz tla izlazi kada temperatura tla na dubini 10 cm dosegne temperaturu od 14°C. Izlaskom iz zemlje, polaže jaja na unutarnju stranu listova i na taj način se proširi po cijelom zasadu. Čim primjetite larve ovog štetnog organizma, potrebno je odstraniti listove krompira i uništiti ih.
Osim zlatice, krompir napadaju i puževi. Prirodan način suzbijanja puževa sprovodi se na način da se mjesta koja oni napadnu, zaliju talogom kafe, ali u umjerenim količinama kako se ne bi povećala kiselost tla. Osim taloga, napadnuta mjesta moguće je posipati kamenim brašnom.
Vađenje mladog krompira se obavlja kada on procvjeta, a onog za skladištenje kada se gomolji počnu lako odvajati od stolona i kada im koža postane toliko čvrsta da se ne može lako oguliti. Vađenje u vrtu obavlja se motikom, plugom, ponekad i frezom, zatim se pokupi sa zemlje, razvrsta i sprema u vreće ili plastične gajbice.
Krompir je neizostavan sastojak raznih variva i umaka, dodaje se jelima kako bi ih obogatio ili zgusnuo. Poslužuje se uz meso, ribu, plodove mora ili u kombinaciji s drugim povrćem.
