Sweden/USAID FARMA II projekt podržao je Eko-Bosanku Posavina u nabavci opreme za čišćenje i sušenje lješnjaka, a kompanija je izvezla 42 tone suhog proizvoda u Hrvatsku.
“Za uzgoj lješnjaka potrebno je dosta vremena”, kaže Pero Matić, vlasnik firme Eko-Bosanka Posavina iz Dervente.
“Od momenta kada pripremite zemlju i posadite sadnice, potrebno je sedam godina da lješnjak počne davati plod. Do tog trenutka imate samo troškove”, nastavlja on.
Eko-Bosanka je veliki poljoprivredni proizvođač. Osnovana 2007. godine kompanija sada uzgaja žitarice na 1.600 hektara. Od 2012. počela je saditi i lješnjake, a od tada je plantaža narasla na 200 hektara. U 2020. godini prvih zasađenih 35 hektara počelo je davati plod, 1,2 tone po hektaru. Sa 42 tone proizvoda sada su i zvanično u poslu sa lješnjacima!
Dobra poslovna šansa
Eko-Bosanka je počela uzgajati lješnjake kako bi diverzifikovala proizvodnju. Osim plantaže, ima i matičnjak gdje godišnje proizvede 60.000 sadnica lješnjaka, a pruža i usluge poput pripreme zemljišta, sadnje, ali i održavanja plantaža drugih uzgajivača.
“Još je desetak ljudi sa ovog područja odlučilo uložiti u proizvodnju lješnjaka. Imaju dodatnih 80 hektara koji su u različitim fazama razvoja, a mi u biti za njih upravljamo tim plantažama”, objašnjava Pero.
EU je jedan od najvećih svjetskih uvoznika jestivih orašastih plodova, 40 posto globalnog uvoza. Sa sestrinskom firmom u Hrvatskoj Eko-Bosanka će sve svoje lješnjake izvoziti u EU.
“Lješnjacima uistinu treba sedam godina da počnu davati plodove, ali biljka traje 50 godina, tako da se tu radi o dugoročnoj investiciji”, kaže Pero.
Nadalje napominje da su lješnjaci posebni jer rastu tamo gdje druge orašaste vrste neće, a cijeli plod je upotrebljiv.
“Od jedne tone lješnjaka sušenih u ljusci dobivamo 400 kilograma jezgre i 600 kilograma ljuske. Jezgra se može dalje obrađivati ili konzumirati, dok se ljuska koristi za proizvodnju peleta za grijanje, tako da nema otpada.”
S nula otpada i sigurnim tržištem, odluka Eko-Bosanke da uđe u posao s lješnjacima bila je ispravna. Njihov povrat na prve 42 tone proizveda premašio je 150.000 KM.
Sušeni naspram svježeg lješnjaka
Kako su lješnjaci proizvod koji trunute ukoliko se ne preradi i pravilno uskladišti, Eko-Bosanka je, osim ulaganja u ekspanziju plantaže, morala ulagati i u opremu za pranje i sušenje lješnjaka koja bi njihovom proizvodu dala duži životni vijek. Prijavili su se za bespovratna sredstva pri Sweden/USAID FARMA II projektu koji je prepoznao proizvodni potencijal i sufinansiranje je odobreno.
“Zahvaljujući FARMA II projektu, koji je sa nama udružio snage, sada imamo opremu za preradu lješnjaka, a pomogli su nam i u implementaciji HACCP sistema sigurnosti hrane. Dok je HACCP jedan od preduslova za izvoz, sušeni lješnjaci mogu se skladištiti i do dvije godine, što nas stavlja u bolju poziciju u pregovorima o izvoznim poslovima. Nadalje, sušeni lješnjaci imaju višu maloprodajnu cijenu, kao proizvod s dodanom vrijednošću.”
Vizija za 500 hektara
Perina vizija za proizvodnju lješnjaka uključuje daljnji rast.
“Planiramo proširiti našu plantažu na 500 hektara i u jednom trenutku doći do godišnje proizvodnje od 1.500 tona lješnjaka”, kaže on.
I dok se kuju novi planovi i širenje se nastavlja, iduće godine će već doći do rasta proizvodnje.
“U 2021. godini, kako stabla starija od sedam godina počinju davati veće prinose, a nova stabla počnu davati prve prinose, imaćemo 70 do 80 tona lješnjaka. Te količine će rasti iz godine u godinu i to je ono što želimo i što nam treba. Oprema koju sada imamo bit će dovoljna još najmanje pet godina, prije no proširenje kapaciteta za preradu postane potrebno. To razdoblje dat će nam malo prostora da dišemo i počnemo uživati u plodovima našeg rada”, zaključuje.
(Teglica.ba / farmabih.ba)
