Da se veoma mali broj domaćih poljoprivrednika odlučuje za proizvodnju bijelog luka svjedoči i podatak prema kojem je BiH za šest mjeseci uvezla 194.090 kilograma tog povrća, a izvezla 345 puta manje, dok u istom periodu lani u inostranstvo nije otišao ni gram.
Prema podacima Uprave za indirektne poslove (UIO) BiH vrijednost uvezenog bijelog luka u prvom polugodištu iznosila je 494.000 maraka. Najviše ga je stiglo iz Albanije i to 53.239 kilograma, u vrijednosti od 166.414 maraka. Osim albanskog bijelog luka, na rafovima prodavnica nalazi se i onaj iz Egipta, Kine, Turske, Španije, Francuske, Italije i Srbije. U istom periodu lani BiH je uvezla 173.340 kilograma bijelog luka u vrijednosti 455.542 marke.
Kada je riječ o izvozu, podaci UIO pokazuju da je BiH u inostranstvo ove godine plasirala 563 kilograma bijelog luka u vrijednosti od 2.664 marke. Najveći dio toga izvezen je u Švedsku, a potom u Crnu Goru.
Proizvođači u RS-u kažu da je za uzgajanje ove kulture potrebno dosta truda, ali i ulaganja te da skoro sav rod završi na domaćim trpezama.
Petar Šolak iz Banjaluke, koji se na porodičnom imanju u Gerzovu kod Mrkonjić Grada već nekoliko godina bavi organskim uzgojem bijelog luka, za “Glas Srpske” kaže da je ovo veoma dobra godina za proizvođače ove kulture.
“U odnosu na prošlu godinu ova je bolja za oko 30 do 40 odsto, jer je lani rod podbacio i to ne toliko zbog suše, nego zbog kiše koja je padala u jesen, kad je vrijeme sadnje”, kazao je Šolak. Dodao je da organski bijeli luk sadi na površini od četiri dunuma te da razmišlja i o većim količinama, ali problem predstavlja nedostatak radne snage.
Osim rodom Šolak je zadovoljan i potražnjom.
“S obzirom na sva poskupljenja, cijena luka ove godine bi mogla ići gore čak i za 30 odsto, ali sam odlučio da ga i dalje prodajem za deset maraka po kilogramu”, rekao je Šolak. Olakšavajuća okolnost je, kako kaže, to što ima svoje sjeme, koje ostavlja svake godine.
“Luk ne tretiramo ničim vještačkim, samo prije sadnje ide stajsko đubrivo i nakon određenog vremena se šprica koprivom protiv ušiju i insekata”, kazao je Šolak.
Anka Maletić Prtić iz Kozarske Dubice, koja je ovo povrće zasadila na površini od osam dunuma, kaže da u proizvodnji luka nema prskanja i naglašava da se sve ručno radi.
“Ove godine je zaista rodio, a i kvalitet je dobar. Prodajemo ga, kao i lani, po šest maraka”, kazala je Maletić Prtić.
Dragan Jelčić iz Srpca kaže da ovogodišnja suša zahtijeva konstantno navodnjavanje te ističe da je dosta uložio u proizvodnju bijelog luka.
“Potražnja je slaba jer naroda nema para, iako ga prodajemo po pet maraka. Ove godine smo, baš kao i lani, sadili na površini od dva dunuma”, rekao je Jelčić.
Domaći proizvođači bi, prema njegovim riječima, bili zadovoljni kad bi otkupna cijena bila pet maraka na velike količine, ali ističe da je i to malo, s obzirom na to koliko koštaju đubrivo i gorivo.
Problem
Predsjednik Udruženja povrtara RS Branko Mastalo kaže da u RS- u ne postoje veliki proizvođači bijelog luka, jer on većinom bude uvezen iz Kine.
“To su niske cijene po kojima naši proizvođači ne mogu da budu konkurentni i ne može biti rentabilna proizvodnja. Poneko proizvodi male količine bijelog luka, kako bi ih prodao po malo višim cijenama na pijaci”, rekao je Mastalo, dodajući da proizvođači odustaju najviše zbog nerentabilne proizvodnje.
(Izvor: Glas Srpske/Akta.ba)
