Admir Oglečevac i Eldin Muhović, mladi agronomi iz Goražda bogato znanje iz oblasti poljoprivrede ponudili su svima koji imaju potrebu za edukacijom kako bi usavršili i povećali kapacitete poljoprivredne proizvodnje na području Goražda.
Magistri su poljoprovrede sa diplomom Sarajevskog univerziteta i skoro svakodnevno u prilici su da daju stručne savjete, a neke od njih podjele i na društvenim mrežama.
“Imamo znanje i nudimo ga, meni je to kao sadaka, jer ljudi kojima hoćemo pomoći nama nisu konkurencija. Ja ću dobiti koliko me sljeduje, to je moja nafaka koju mi niko ne može uzeti. Puno je ljudi u ovom kraju koji žive od svog rada, dobri domaćini koji cijene znanje i koriste nas. Kad sam krenuo na fakultet najmanje mi je bilo važno hoće li se moja diploma isplatiti jer moje znanje hoće sigurno. Ovdje je malo problem što su ljudi izlagani, što ne vjeruju ni nama, i kad mu kažeš on gleda kroz tebe, da li ti njemu govoriš istinu ili hoćeš da mu se sve osuši, ne može da te procjeni”, ističe Eldin Muhović.
Savjetovao proizvođača maline
Tako je primjerice savjetovao i proizvođača maline na Kosovu kojeg nikad nije upoznao lično, ali sa zadovoljstvom ističe da mu prinosi nikad nisu bili bolji. Smatra kako je poljoprivreda toliko široka grana da nikad ne možete naučiti za cijeli život.
“Logičan izbor mi je bio upis u poljoprivrednu školu. A kad sam upisao fakultet moj dedo koji je čitav život teško radio kaže ‘ti si budala šta će ti to da kopaš čitav život’. Ja sam imao ogromnu podršku roditelja i uspio da stvorim uslove i svoje hobije pretvorim u biznis. Držim pčele i to je najmanje profitabilno, ali to volim, pa koke nosilje, plastenike, voćnjake… Prezadovoljan sam i ne bih mogao zamisliti da nešto drugo radim. Goražde ima ogromne potencijale i možemo se baviti svim vrstama proizvodnje, osim ratarstvom jer nismo ravničarski kraj. Zato imamo odlične šanse u stočarstvu i drugim vrstama proizvodnje. Danas su poljoprivredni proizvodi skuplji, traženi su, tako da se tu može dobro zaraditi uz uložen trud i znanje. Tehnologija u poljoprivredi je daleko otišla, mi nažalost nismo ni blizu, ali možemo nešto od toga iskoristiti, imamo odličan zemljišni potencijal i klimatske uslove, samo je bitno da se okrenemo pravoj proizvodnji koja će donijeti najveći profit. Ja sam proizvodio jagodu, na dva dunuma, to je rad od dva tri mjeseca u toku godine, a prihod je obezbijedio četveročlanoj porodici normalan život”, priča Eldin.
Od hobija do biznisa
Za razliku od Eldina koji ima vlastiti biznis, Admir nije imao priliku raditi u struci. Iako je studirao u teškim uslovima danas je zaposlen na radnom mjestu sa srednjom stručnom spremom i nema veze sa poljoprivredom.
“Teškom mukom smo uspjeli da se taj moj san ostvari. Vodio sam se i onim vjerskim da je znanje na većoj deredži. Živim u gradu gdje imamo mogućnost da se moja struka isplati, ali nažalost nije tako. Zato na društvenim mrežama pišem da neko čuje šta imam reći i dajem savjete. To je sadaka, pomogneš čovjeku da nešto sam stvori. Znanje je imovina, ja to nisam našao na putu, koštalo me puno. Kad babo više nije mogao da me školuje, radio sam uporedo u voćnjacima i studirao. I neću nikad zaboraviti kad mi je Svetko Begović s Kamena ustupio cijeli voćnjak da radim master tezu. Kaže ‘Halal mu bilo nek nosi cijeli voćnjak’, e to vam je kad ljudi pomognu, a od njega se može svašta naučiti, to su za mene stvari koje treba cijeniti”, smatra Admir.
Smatra da je dobiti posao u struci ‘misaona imenica’, a da je nepisano pravilo u Bosni – ‘Uči sine da ne bi ništa radio’.
Znanje je imovina
“Morate imati nekoga da vas negdje ‘uhljebi’ i najveća greška i kočnica naše države je što ljudi imaju motiv da se zaposle u državni aparat i da ništa ne rade, čast pojedincima. Ja bih volio raditi u državnom aparatu, ne da sjedim u fotelji nego da radim, da budem neki motorić u pisanju projekata. Imam 28 godina i demotivisan sam jer nisam učio i školovao se u svojoj struci da bih nakon pet godina bio priča na Klixu, da imamo inžinjera poljoprivrede bez dana radnog staža. Ovaj sad posao radim čista obraza, nek’ je i sa srednjom školom”, kaže Admir.
Mladi agronomi potvrđuju da je Goražde idealno mjesto za razvoj voćarstva, te podsjećaju da se goraždanska jabuka jela i na Bečkom dvoru i da je prvi voćnjak u BiH u vrijeme Austrougarske podignut u Rasadniku.
“Tri ključne stvari za dobar razvoj poljoprivrede su prerađivački kapaciteti, pijaca i edukacija. Problem BPK i generalno u BIH je što većinu proizvoda izvozimo u obliku sirovine. Kupujemo iz drugih gradova, ili uvozimo. Mi imamo pametnih ljudi kojima skidam kapu jer žive od poljoprivrede, ali zar je problem pokiseliti taj kupus koji se ovdje uzgaja pa nek piše na njemu ‘Hubjer’. ili Goraždanski pekmez koji je brend. Imamo idealne uslove za organsku proizvodnju u Orahovicama i Rešetnici, da se iskrči i urade voćnjaci. Samo moramo znati šta hoćemo. Zar ljude poput Suda Forta koji je brend u proizvodnji suhog mesa ne treba podsticati da napravi modernu sušionicu, poveća kapacitete i prodaje suho meso ‘Forto'”, smatra Admir.
Inicirao je bolju saradnju gradskih vlasti sa poljoprivrednim fakultetom, te se u istom kontekstu ponudio i aktualnom premijeru kantona, dok ideju oko gradske pijace niko nije prepoznao.
“Nekad 2018. godine napravio sam idejno rješenje za gradsku pijacu koja bi bila iza džamije Kajserije uz cestu. Već pet godina to stoji na mom zidu, a naši vrijedni poljoprivredni proizvođači i dalje, ono što mukotrpno proizvode prodaju na trotoaru ispred zatvorene gradske pijace. Aktuelna gradska vlast ulazi u treću godinu mandata, a jedina razlika od ranije je u tome što ljudi svoje proizvode ne prodaju na trotoaru već na pješačkoj traci. Našim poljoprivrednicima treba obezbjediti adekvatno mjesto gdje će kao ljudi prodavati ono što sa svojih deset prstiju proizvedu, a ne da budu kažnjavani kao sad za svoj trud. Goražde pati od nedostatka parkinga pa sam u toj ideji predvidio i veliki parking prostor i podzemnu garažu što bi ovu investiciju činilo profitabilnom i ekonomski održivom. Ako mislimo da je za Goražde ovo veliki projekat da nama to ne treba, Bingo koji je kod nas je direktni demant, jer tu kupuju ljudi i iz Foče, Čajniča, Rogatice, Višegrada. Kada bi imali veliku i bogatu pijacu ona bi mogla biti regionalna. Ovo je samo jedan detalj kako se može unaprijediti naša poljoprivredna proizvodnja”, kaže Admir.
Eldin objašnjava da je budžet Evropske unije za poljoprivredu nestvaran za naše prilike, međutim da je krajnje vrijeme da se se poduzmu konkretne akcije na stvaranju boljih uslova za poljoprvvredu kod nas.
“Naši profesori sa fakulteta su radili strategiju kojom je planiramo da se 6 posto budžeta izdvaja za poljoprivredu, kasnije je to otišlo na 3 posto i sad je u federalnom predložen 2,1 posto, smanjen je, a bila je najbolja godina nakon rata u smislu ubiranja PDV-a, enormni je priliv sredstava jer su ogromna poskupljenja. Jednostavno ljudi ne poznaju važnost poljoprivrede koja je glavni stub društva i ukoliko taj segment padne, a u teškoj je situaciji jer ne možemo proizvesti hrane, tek nam slijede ozbiljnije posljedice. Podsticaji u kantonu imaju i dobrih i loših strana. To nije neka značajna pomoć poljoprivredi, jer je socijalnog karaktera. Ali ako govorimo o razvoju moramo mnogo više ulagati i prevazići jednokratne pomoći. Pravi model je u projektima poput Caritasa, gdje je šansa da se razvijaju individualni poljoprivredni proizvođači. IFAD ne koristimo gotovo nikako jer je potrebno učešće lokalne zajednice. Neki veći projekti prema EU su teški za pisanje i inžinjerima i oni su zaista za veće proizvođače koji imaju značajnija sredstva i mogu obezbijediti kompletne iznose koji se traže u uslovima, a onda im se ta sredstva refundiraju”, smatra Eldin.
Eldin Muhović
Dati priliku mladim stručnjacima
Mišljenja su da Goražde treba iskoristiti veliki broj mladih stručnjaka koji su svojim trudom znanje stekli na Sarajevskom univerzitetu i dati im priliku da resurs poljoprivrede podignu na veći nivo.
“Cijena đubriva skočila je 300 posto i samim tim proizvodnja je poskupila toliko da ste stalno u gubitku. Duša me boli kad odem u market i nađem jagodu iz Španije koja je jeftinija od naše, zamislite da se njima isplati ta proizvodnja i transport. Ovdje morate raditi hemijsku analizu zemljišta svake godine koja vam pokaže krvnu sliku zemljišta, i onda vi znate šta vam je potrebno dodati i na čemu možete napraviti uštedu, samim tim možete smanjiti troškove proizvodnje”, kaže Admir.
Tvrde kako se od poljoprivrede itekako dobro može živjeti, uz trud, učenje i ulaganje.
“Imamo pogrešnu percepciju prema poljoprivredi, komplekse da je to nešto teško, ružno, staro, zaostalo, ali dovodimo se u situaciju da nećemo imati svojih proizvoda i moraćemo sve da kupimo i ovisimo o drugom i tek tada ćemo vidjeti koliko će poskupljenje doći. Nije slučajno poskupljenje mlijeka, nije slučajno sve ovo što se dešava jer da mi ovdje imamo dovoljno svojih proizvođača mlijeka nama ne bi bio problem što je na tržištu ovakva situacija. Nažalost sami smo se doveli u ovo. Kad nečega fali cijene skaču. Mi ne možemo pričati o nekoj velikoj proizvodnji jer nemamo ljudskih resursa, nemamo smještajne kapacitete niti prerađivačke kapacitete, ali možemo razvijati pojedinačna gazdinstva. Ako se više porodica zaposli na ovaj način i poveća proizvodnja onda možemo biti zanimljivi na tržištu. Nije problem da Bingo ili naše prodavnice otkupe naše proizvode, ali je logično da se moramo uklopiti u cijenu, a to znači da moramo smanjiti troškove proizvodnje, uvesti bolju tehnologiju da sve bude isplativo, moramo se ravnjati prema tržištu. Mi cijenimo svoje proizvode, kad malo imaš ti mnogo cijeniš i da bi zaradio moraš dobro prodati, ali isto tako i kad proizvedemo veću količinu mi ćemo moći zaraditi, jer znate onu narodnu ‘ne daje dobra, nego mnoga’. Morate se uklopiti u cijenu, a ono što ne prodate preradite, kad ga oplemenite i doda mu se vrijednost to opet ima svoju nafaku”, smatra Eldin.
Admir objašnjava da je danas aktuelno programiranje jer je dobro plaćeno, a da bi poljoprivreda bila aktuelna mora biti plaćena.
“Bit je povećati podsticaje jer kada bi ljudima omogućili dobre uslove, dali im i više nego što trebaju, kad bi oni ‘zaimali’, siguran sam da bi to ponukalo i druge da se bave proizvodnjom. Pogledajte Zupčićko polje, Mujkovića polje, Cvilinsko polje, duša da vas zaboli, nemate njive da neko pokosi, a kamoli da je obradi. Znači šansa je u tome da ljude treba nagraditi, a ne kažnjavati. Također im treba stalna edukacija o tome šta je konkurentno, šta je isplativo, da imaju znanje i smanje troškove proizvodnje, da bi više i bolje proizveli i zaradili”, kaže Admir.
Kao brojne primjere navode brend goraždanske jabuke čija je proizvodnja mizerna.
“Teško ćete naći zeleniku na pijaci. Moramo obnavljati ono što nam je ostalo od predaka, jer se suši ako se ne obnavlja. Imamo jabuku koju je i moj dedo naslijedio, to je resurs koji je generacijam koristio, ja sam i ove godine od nje pekmez pravio, ali ako ne obnavljamo nećemo imati”, dodaje Eldin.
Ipak najveća prednost bavljenja poljoprivredom je sloboda.
“Za mnoge ljude koji ne žele da imaju strogo radno vrijeme, kapiju, šefa nad glavom, to se ne može platiti, to nema u Evropi. Da držiš dobru kravu koja daje 20-tak litara mlijeka, za tvoj uloženi trud oko 2,5 sata dnevno možeš zaraditi svoju platu. Za neke to je vraćanje nazad, a za mene sloboda. Nažalost, poljoprivreda u očima drugih je mizerija, jer smo dozvolili da neko drugi odlučuje za nas. Ko nam je kriv za to, ima nas toliko da bi mogli uvijek jedan mandat u kantonu izboriti i da taj čovjek ima zadatak da poveća budžet za poljoprivredu. Nažalost nema tu kritične mase i sami poljoprivrednici sve dobiju prije samih izbora. Kad promjenimo sebe, tek tad ćemo promjeniti kompletno stanje”, smatra Eldin Muhović.
O odlasku iz zemlje, poput većine mladih ne razmišljaju.
“Nikada, jer moramo se boriti za državu, za narod. Otići je najlakše, ali ako se nećemo uključiti u borbu i svojim primjerom pokazati da se može uspjeti onda šta i od koga trebamo očekivati. Međutim dunjaluk je čudo, on mami, daje neke prilike koje privuku ljude. Sa mog stanovišta dunjaluk je nebitan, meni je dovoljno da živim normalno, a ja to ovdje mogu zaraditi. I u ovim godinama (31 op.a) otići, a ostaviti roditelje sad kad im najviše trebam ma kakav”, kategoričan je Eldin.
(Izvor: Klix.ba)
