Otvaranjem tržišta, a time i sve boljom snabdjevenošću trgovina, svijet začina i začinskih mješavina postao je pristupačniji, tako da danas gotovo da nema domaćinstva u kojem se ne praktikuje moderna evropska, azijska, kineska ili neka druga strana kuhinja, koja obavezno uključuje različite egzotične začine.
Jedan od njih svakako je crni limun, svakodnevni začin u jelima bliskoistočnih zemalja. Često se susreće u persijskoj kuhinji, kao i kuhinjama drugih arapskih zemalja. Nasuprot ustaljenom mišljenju da se radi o limunu, zapravo je riječ o limeti. Na Bliskom istoku ga nazivaju loomi, a može se kupiti i mljeven, u prahu.
Crni limun na prvu ne izgleda privlačno s obzirom na to da je maleni i smeđesive do crne boje. Ovi limuni se pripremaju tako da se svježe limete skuhaju pa ostavljaju na suncu da se osuše. Sve to rezultuje odličnom zemljanom aromom, koja je jedinstvena.
Obično se koristi u pripremi mahunarki, ribe i mesnih jela, a često i u jelima s rižom. Ako se koriste u komadićima, treba ih oguliti, a kuhanjem će omekšati.
Osušeni limuni u bliskoistočnoj se kuhinji koriste kao sredstvo za kiseljenje u pripremi zimnica i turšija, kao i u supama, varivima i pripremi hljebova. Prah crnog limuna slatkast je i oporog ukusa, a njegovu je aromu teško nadomjestiti nekim drugim sastojkom.
On potiče iz Omana, zemlje u kojoj je razvijena tehnika sušenja malog crnog limuna. Važan je sastojak u kuhinji Irana, Iraka i država Persijskog zaliva. To je jedan od osnovnih začina u skoro svim jelima na Bliskom istoku.
Njegov irački naziv noomi basra – limun Basre dolazi od činjenice da su sušeni agrumi stigli u Irak iz Sultanata iz Omana, jedinog iračkog lučkog grada Basre.
Sadrži veliki procenat vitamina, posebno C i D, kao i visok sadržaj minerala, kalcijuma i kalijuma. Koristi se u pripremi mnogih jela jer ima karakterističan ukus. Crni limun se takođe naziva loumi, loomi asvad, limunski basra, limunski asvad, itd. U oba slučaja on je sitan, veličine oraha.
