Odmah na mjestu gdje Trebišnjica prelazi u lagani ritam, na pet šest kilometara od Trebinja, pored frekentne putne komunikacije prema Ljubinju i dalje, Vinarija Vukoje jučer je svečano otvorila svoj novi uslužni objekat, Destilerija Aperitivo Bar & Shop u okviru destilerije i “Podruma Vukoje 1982”.
Tu će se degustirati vina, organizovati turističke posjete, pojedinačne posjete i kako nam u “Podrumu Vukoje 1982.” kažu, napravimo jedan litar za ljubitelje dobrih ukusa.
“U destileriji ćemo saznati kakva je proizvodnja hercegovačkih destilata, čuvene naše grozde, gdje će se vidjeti potencijal samih vinograda. Ovdje imamo 30 hektara posađenih vinovom lozom i hiljadu stabala maslina kao i 600 stabala smokve, organsku farmu, sve to skupa objedinili smo kao jedan novi turistički proizvod, zajedno sa ovim objektom koji će raditi od 12 do 20 svakim danom osim nedjelje. Ideja je da prezentujemo naše proizvode na pravi način. Ovaj objekat biće dostupan svakome, svakom Trebinjcu ili turisti koji dođe u Trebinje i nadam se da ćemo postati jedna obavezna turistička tačka gdje će ljudi da se upoznaju sa ovom hercegovačkom pričom”, priča Radovan Vukoje.
Vukoje je kazao i da se Podrumi “Vukoje” bave vinskim turizmom jako dugo, i da su od 2003. godine na vinskoj cesti.
“Ovdje prezentujemo naše destilate, “grozde”, likere, naša vina i ovdje će moći da se organizuju turističke i individualne posjete prilikom kojih će ljudi moći da degustiraju naše destilate. Ne krijemo, naša ambicija je da ovo bude naš najposjećeniji objekat. Ukupan kapacitet ovog prostora je šezdeset osoba ali mi obezbjeđujemo usluge i za i veće grupe koje broje do stotinu ljudi. Ovo je veoma prometno mjesto i još jednom želim istaći to da smo mi otvoreni za sve ljude koji žele da se upoznaju sa proizvodnjom, želimo da ih sve lijepo ugostimo i pružimo im priliku da osjete hercegovačku priču u čaši”, istakao je Vukoje.
Zanimljivo je da su Podrumi “Vukoje” nabavili i veliko stado ovaca, koje na najprirodniji način obrađuje i đubri vinograd, ali i maslinjake. Između redova je posijana trava koja hrani lozu, ali se i trava mora održavati tako što je ovce pasu.
“Mi ovce puštamo u vinograde, gdje one održavaju travu i đubre vinovu lozu, a kada na lozi krenu mladi listovi ovce se sele u maslinjak, jer one ne jedu list od masline, a mlade listove bi mogle jesti kada je trava suvlja. I tako se ovce napasaju od početka oktobra do kraja maja. Đubrenje i održavanje zemlje najbolje obavlja ovca hercegovačka pramenka, jer je to autohtona sorta ovog podneblja, navikla na ovakve uslove života, što se u svijetu sve više radi, jer plemenita trava obogaćuje zemljište i održava optimalnu vlažnost”, kažu u podrumima Vukoje.
U Podrumima “Vukoje” stvaraju se vinogradi ali i maslinjaci bez upotrebe herbicida i pesticida, što je i glavni ključ organske proizvodnje – sirovina koja je što manje hemijski tretirana i veoma je zdrava. Pored idealnih uslova za uzgoj vinove loze koje ima Hercegovina i koja jedina u Republici Srpskoj i FBiH u svom nazivu sadrži i imenicu “vino” u svemu su ipak najvažniji trud i rad, u kome se prate svjetski trendovi, ali se zadržava i domaća autohtonost, što je idealan recept dobrog, najboljeg vina.
I onda nam, pade na pamet jedna stara misao…
Vino je živo kao i čovjek, na početku se rađa i razvija u vinogradu, kroz podrum odrasta, a u boci postaje zreo čovjek. Kao takvo živi sa nama jedno vrijeme, ali vino kao i čovjek poslije nekog vremena umire, kada dosegne svoj vrhunac, riječi su Radovana Vukoja.Koliko ga osjeća i živi za njega, Vukoje ističe i riječima da je sorta koja ga najbolje opisuje žilavka, jer upravo je ona Hercegovac zarobljen u boci.
“To je personifikacija svega što stoji u imenu žilavka. Mogućnost da opstane u tom kršu je isto kao što su žilavi svi ljudi u Hercegovini. Svi oni su uspjeli da naprave rezultate i ožive taj posni krš”, ispričao je Vukoje.
I tu gdje Trebišnjica prestane da vijuga, pređe u mirni tok, čeka vas Destilerija Aperitivo Bar & Shop u okviru destilerije i “Podruma Vukoje 1982”. Da vidite, osjetite i uživate u hercegovačkom nebeskom daru.
