Šipak je biljka koja pripada rodu ruža iz porodice Rosaceae.
Nosi titulu jedne od najstarijih biljaka korištenih u ishrani i liječenju.
Još u kamenom dobu ljudi su za ozdravljenje koristili njegovo lišće, plod i cvijet.
Za vrijeme Rimskog carstva vjerovali su da je djelotvoran čak i u liječenju bjesnila te otuda i potiče njegovo ime pasja ruža.
U narodu je danas poznat po više od desetak različitih naziva divlja ruža, plotna družica, ščipak, šibek, šip, šipkovina.
U dobra stara vremena naše bake su s vrhunskim umijećem pripremale razne zdrave i ukusne pripravke od ove dragocjene biljke.
Tako su se u nekadašnjim ostavama mogle naći marmelade, džemovi, razni likeri i vina od šipka.
Osim što su služili zdravlju naših starih, ovi proizvodi i njihova priprema bili su jednim dijelom i dio narodne tradicije, koja danas, nažalost, izumire.
Kad otkrijete šta sve čuva obični plod divlje ruže, možda baš vi opet posegnete za ovim blagom pokraj puta.
Riznica vitamina i minerala
Plod divlje ruže bogat je zavidnom količinom hranjivih nutrijenata.
Obiluje vitaminima D, P, K, B1, B2, B3 i provitaminom A.
Ono po čemu se izdvaja i što ga čini jednim od najzdravijih plodova je visoka koncentracija vitamina C, koja je, prema tvrdnjama naučnika, čak pedeset puta viša nego u narandži.
Osim toga, mnogi ugledni naučnici (Winkelmann, Flamm i dr.) sproveli su istraživanja koja su potvrdila da se kuvanjem plodova šipka sadržaj vitamina C u njima ne smanjuje.
Upravo suprotno nakon desetominutnog kuvanja ploda količina vitamina C se, prema tvrdnjama istraživača, čak i povećava!
U mesnatim plodovima šipka sadržane su znatne količine važnih minerala; natrijuma, željeza, selena, mangana te nešto manje količine magnezijuma, kalijuma, fosfora, sumpora i silicijuma.
Odličan je izvor flavonoida, jabučne, limunske i askorbinske kiseline, tanina, karotenoida (likopen i ksantofil).
(Izvor: Nezavisne novine)