Talas poskupljenja u BiH doživljava vrhunac, a primarna proizvodnja totalni pad. Ovakva paradoksalna situacija kao posljedica loše socio-ekonomske politike u konačnici će rezultirati privrednim kolapsom i uništenjem domaćih proizvodnih kapaciteta, a krajnji efekat biće udar na ionako prazne džepove građana.
Problem plasmana zbog nekontrolisanog uvoza doveo je do stvaranja tržišnih viškova i gubitaka, zbog čega su farmeri smanjili proizvodnju za 50%. No, smanjenje proizvodnje niti je probudilo nadležne niti je napravilo uštede u budžetu ratara, s obzirom na to da su i svi inputi za sjetvu poskupjeli za 50%.
“Ovogodišnja sjetva je skupa kao sam đavo. Za svojih 40 godina nisam zapamtio ovako skupe repromaterijale. Poskupjela je sjemenska pšenica, a najviše mineralna đubriva”, ističe proizvođač Drago Stajić.
Tako sada za proizvodnju na manjoj površini moraju uložiti dvostruko više. I opet paradoks! Jer baš sada kada proizvode manje, cijene su naglo porasle. Zarada im je opet izmakla, a zbog manjka domaće robe uvozni je lobi pokupio kajmak. Cijene osnovnih životnih namirnica već su poskupjele, a prema svemu sudeći, očekuju nas i nova poskupljenja.
“Pošto berza diktira cijenu pšenice, neminovno je da dođe do njenog rasta. Vidjećemo šta će se dešavati u narednom periodu”, kaže Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja pekara regije Bijeljina.
“Imamo problem – imamo manjka robe, do poskupljenja cijene će neminovno doći jer sirovo mlijeko mora jako da poskupi da bi se zadržala i opstala ta proizvodnja, tako da moraju ubrzo mljekare da sjednu i dogovore povećanje cijena sirovog mlijeka, a samim time i povećanja cijene proizvoda”, naglašava Duško Cvijetinović, vlasnik mljekarske industrije.
“Jako su teški uslovi za one koji se baziraju isključivo na domaću proizvodnju, za one koji se bave proizvodnjom kvalitetnih po zdravlje kontrolisanih proizvoda, ali namjera nam je da istrajemo i očuvamo kvalitet te proizvodnje”, poručuje Milenko Zupur, vlasnik mesne industrije.
A da bi istrajali i opstali, potrebna je podrška svih nivoa vlasti, koja u ovom trenutku dolazi na kašičicu, a pravda se nemogućnošću dogovora u Savjetu ministra BiH.
“Prebacivanje loptice sa jednih na druge. Samo postavljam pitanje šta bi mi proizvođači u BiH imali raditi da nema Turske, jer mi nemamo kome izvesti osim u Tursku. Ne mogu da shvatim Ministarstvo vanjske trgovine da ne postoji nigdje da se pokuša makar izvesti višak. Mislim da i nemamo puno viškova, nama samo treba da se smanji uvoz i to je dovoljno da možemo svoje plasirati”, objašnjava Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije.
U Ministarstvu spoljne trgovine šansu za podsticanje razvoja primarne proizvodnje, ali i prerađivačkog sektora, vide u otvaranje novih tržišta.
“S tog aspekta naši napori jesu da otvorimo tržište EU. Nismo zadivljeni EU jer smo svjesni da se često na razne načine pokušava vršiti politički pritisak, ali smatram i da jedna od dobrih osnova treba da bude i otvaranje pregovora o uspostavljanju ugovora o slobodnoj trgovini s evroazijskom carinskom unijom, jer to je još jedna šansa za plasman naših proizvoda i u tom konktekstu ne zavisimo samo od političkih konotacija EU”, izjavio je Staša Košarac, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH (SNSD).
Rast cijena osnovnih životnih namirnica, upozoravaju u Udruženju za zaštitu potrošača BiH, veći je od prosjeka ranijih godina, ali se aktuelna situacija koristi i za neopravdano poskupljenje određenih proizvoda te se postavlja i pitanje eventualnog kršenja prava potrošača kontinuiranim poskupljenjem proizvoda. Zbog loše socio-ekonomske politike i nepostojanja robnih rezervi građani BiH ostaju prepušteni sami sebi.
(Izvor: federalna.ba/Ivana Đurđević-Bajić)
