Borovnica (Vaccinium corymbosum L) u svjetskoj poljopriverednoj praksi predstavlja jednu ekonomski izuzetno značajnu voćnu vrstu. S obzirom na visoku otkupnu cijenu (10-12 KM/kg) i dobre agro klimatske uslove, proizvodnja borovnice u našoj zemlji je u malom obimu iako posjedujemo odlične mogućnosti za povećanjem proizvodnje i plasiranje proizvoda na domaće i strano tržište.
U odnosu na mnoge druge voćne vrste, borovnica ima niz prednosti za uzgajanje. Ogleda u tome da se može gajiti na nešto slabijim zemljištima, nema velikih zahtjeva u pogledu klimatskih uslova i daje redovne prinose.
Tehnologija uzgoja je jednostavna,ima periodično sazrijevanje i ne zahtijeva veliku radnu snagu. Daje plodove izuzetne hranjive vrijednosti zbog čega je dosta i tražena na tržištu.
Borovnica je žbunasta biljka visine do 50 cm, dok u idealnim klimatskim uslovima i punim agrotehničkim mjerama može da naraste i preko jednog metra. Korijen je prilično plitak sa mnogo sitnih dlačica što zahtjeva sistem za navodnjavanje. U toku godine ispušta mlade izdanke od 15-25 cm. Pomoću njih vršimo zamjenu starih izrođenih grana. Sve grane imaju izvjesnu krtost, posebno grane koje nose cvijetne pupoljke, te su kao takve lako lomljive u punom rodu. Listovi su duguljasti i zašiljenog oblika zelene boje koji u jesen poprimaju crvenkastu boju. Cvjetovi su bijelo ružičaste boje grupisani u cvasti. Cvjeta u maju i junu u zavisnosti od sorte.
Plod
Plod je mala bobica koja teži u prosjeku oko 3 grama, ima plavu intezivnu (indigo) ili plavičastu boju, prekriven voštanom supstancom tipičnom za grožđe i šljivu. Meso ploda je svijetlo zelene boje, ima slatki, blago kiselkast, mirisni i veoma prijatan ukus. Sazrijeva od juna do sredine septembra i bere se u četiri do šest etapa u razmaku od sedam dana.
Borovnica nije pretjerano klimatski zahtjevna, dobro podnosi niske temperature i do 30 stepeni ispod nule, osjetljiva je na previše visoke temperature, i za optimalan razvoj biljke potreban je duži zimski period.
Da bi se žbun dobro razvijao borovnica ima precizne potrebe kada je u pitanju zemljište koje mora biti rastresito, propustljivo, bogato organskom materijom, sa potpunim odsustvom krečnjaka (kalcijum bikarbonata), jer i male količine krečnjaka otežavaju porast biljke.
Zemljište mora biti kiselo sa pH između 4,4 i 5,5.
Meliorativno đubrenje je obavezno i satoji se od stajskog đuriva 40 – 60 tona i 700-900 kg NPK. Polovina se unosi prije dubokog oranja i zaorava a druga polovina se stavlja u toku sadnje u rupe i oko same sadnice.
Sadnja
Sadnja se vrši u pripremljene bankove visine oko 50 cm. Širina pri vrhu banka je oko 40 cm a u osnovi 85-90 cm. U tako pripremljene bankove iskopavaju se rupe u redu na razmaku 80-120 cm u koje se uglavnom sade kontejnerske sadnice borovnice. Da bi bankovi ostali u prvobitnoj formi postavljaju se i malč folije sa rupama koje mogu poslužiti i za spriječavanje rasta korova.
Prve godine nakon sadnje obično se uklanjaju cvjetni pupoljci. To se radi da bi se dobio što brži i veći vegetativni prirast. Kada biljka u sljedećim vegetacijama dostigne željenu visinu od 1-1,50 m vršimo rezidbu. Uklanjanjaju se stare grane koje koje su nosile rod. Takođe nastojimo ukloniti grane koje ometaju bolji protok vazduha i sunčeve svjetlosti koja je bitna za sazrijevanje i dobijanje većeg postotka šećera u plodu.
Rezidbu je najbolje obaviti u proljetnom periodu u kome su vidljivi oštećeni izdanci. Žbunovi koji su slabiji se više prikraćuju da bi se iziritirao jači porast. Dok žbunovi koji su vegetativno napredniji i bili u jakom plodonošenju se manje prikraćuju.
Berba borovnice se uglavnom obavlja savremenom mehanizacijom, dok se na našim prostorima s obzirom na male površine pod zasadom obavlja ručno. Tako da dobijemo što kvalitetniju berbu sa ujednačenim plodovima i bez prisustva zelene mase.
(Izvor: Agroportal.ba)
