U Federaciji BiH u posljednje tri godine bilježi se rast proizvodnje mlijeka, pokazuju podaci iz Registra poljoprivrednih gazdinstava. To ipak nije slučaj u Tuzlanskom kantonu, gdje je ova proizvodnja u stagnaciji ili opadanju, pa mljekari traže podršku viših nivoa vlasti.
Aljo Mevkić jedan je od 700 registrovanih obrtnika u Tuzlanskom kantonu koji se bave proizvodnjom mlijeka. Danas na farmi ima 11 muznih grla i mjesečno proizvede između četiri i pet hiljada litara mlijeka. Kaže da je vrijeme pandemije izuzetno teško za bavljenje ovom granom poljoprivrede, posebno jer je došlo do poskupljenja repromaterijala.
”Ovo je najteža godina i ove godine i naredne dvije ko preživi, moći će se baviti poljoprivredom. Slabo da će ko uspjeti, iz razloga šta je sav repromaterijal otišao, poskupio od 100 do 300 posto. Nama je mljekara obećala da će za 2 feninga povećati cijenu mlijeka”, navodi Aljo, inače vlasnik farme ”Dubrave”.
Dugo je on u ovoj grani, a proizvodnjom mlijeka su se bavile i generacije prije njega. To mu je jedini izvor prihoda, koji je iz godine u godinu sve manji. Zbog poskupljenja đubriva i ostalog materijala potrebnog za poljoprivredne radove, smatra da će imati manje prinose od nadolazeće proljetne sjetve. To će uticati na samu ishranu muznih grla, a na kraju i proizvodnju mlijeka.
”Oni koji budu radili, najmanje će 50 posto smanjiti usjeve obradivog zemljišta jer se neće moći isfinansirati, teško, ili će se morati zaduživati kreditno”, ističe on.
Dvadesetak godina proizvodnjom mlijeka se bavi i porodica Musić. Onidnevno proizvedu oko 200 litara mlijeka, što je mjesečno oko šest hiljada litara. Od ove proizvodnje skromno žive, ali ne znaju šta će biti u budućnosti, zbog svih poskupljenja repromaterijala i niskih otkupnih cijena mlijeka.
”A na ove cijene ako ostane ovako, neće valjati. Vreća gnojiva je 42 KM, meni trebi minimalno 80 vreća samo u zemlju. To je 3.600 KM, a gdje je prehrana. Na ovo sve, ne znam”, navodi Aida Musić, vlasnica farme ”MM” Gornje Dubrave.
Na području Tuzlanskog kantonu postoje dvije veće i pet manjih mljekara koje otkupljuju sirovo mlijeko od proizvođača. Ovi krajevi su pogodni za samu proizvodnju, ali niske otkupne cijene i mali podsticaji tjeraju mljekare na gašenje proizvodnje. Dodatan problem koji se godinama spominje je i nepostojanje plavog dizela odnosno goriva za poljoprivredne proizvođače, koji je jeftiniji jer je oslobođen državnih taksi. Ovu pogodnost imaju poljoprivrednici u ostalim evropskim zemljama.
”Mi sa ovom cijenom goriva svakako da vrlo teško možemo biti konkurentni i zbog tog načina podsticaja moramo tražiti veću podsticajnu cijenu za proizvođače po litru mlijeka, ili ovo što radi Kantonalno ministarstvo, podsticaj po muznom grlu, tu moramo isforsirati veću podsticajnu normu za svako muzno grlo”, naglašava Suad Selimović, sekretar Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju KPK Tuzla.
O problematici mljekara u Tuzlanskom kantonu razgovarano je nedavno i na sastanku Grupacije proizvođača mlijeka, odakle je upućen zajednički prijedlog podsticaja i mjera za ovu godinu. Zatraženo je povećanje podsticaja sa sadašnjih 26 na 35 feninga po proizvedenom litru za fizička lica i sa 28 na 40 feninga za obrte.
