Od davnina su suncokret i njegove žute vedre latice znani kao simbol sunca, ljeta, sreće i vedrine. Raste od juna do septembra, a samo njegovo ime Helianthus, koje se koristi u botanici, potiče od grčke riječi helios, što znači sunce.
Poznato je da se suncokret rano ujutro okreće prema suncu i prati ga do njegova zalaska. Legenda kaže kako je suncokret stvorio bog Sunca Apolon, pretvorivši u njega zaljubljenu djevojku kako bi svakog dana mogla slijediti sunce u njegovom prolasku nebeskim svodom.
Porijeklo suncokreta
Suncokret je jednogodišnja biljka koja može doseći visinu i do četiri metra. Potiče s jugozapada Sjeverne Amerike, Perua te Meksika. Prije 3.000 godina bio je neizostavna namirnica u prehrani sjevernoameričkih Indijanca, a Maje su ga poštovale kao simbol svjetlosti i plodnosti.
Stari Grci su suncokret posvetili bogu Sunca Heliousu, a astečki sveštenici boga Sunca u 15. vijeku kitili su suncokretima.
U Evropu su ga donijeli Španci početkom 16. vijeka osvajanjem američkog kontinenta pa su tako prvi suncokreti procvjetali u madridskim botaničkim vrtovima.
On se brzo proširio po Evropi, ali tek 1830. godine su Rusi otkrili ne samo njegovu izuzetnu ljepotu, već i praktičnost, dobivši ulje iz suncokretovih sjemenki.
Ljekovita svojstva i nutritivne vrijednosti
Da suncokret nema samo lijep izgled, nego i ljekovita svojstva, te da se svi njegovi dijelovi mogu u potpunosti iskoristiti znali su i Indijanci, koji su jeli sjemenke, lišće i korijen, te pili čaj od latica, nanosili suncokretovo ulje na kosu i tijelo.
Njegove latice se u narodnoj medicini koriste za pripremu čaja i tinktura, te sadrže antocijanske glikozide, ksantofil, kolin, betain, karotenoide, fitosterine, sapogenine i suncokretovu kiselinu.
Čaj od njegovih suvih latica odlično je sredstvo za snižavanje temperature, a tinktura suncokreta rastvorena u vodi može se upotrijebiti za ispiranje usta prilikom upale grla, dušnika i krajnika.
Sjemenke su bogate bjelančevinama te po sadržaju njima ne zaostaju mnogo od mesa.
Izuzetno su bogate uljem te ga sadrže oko 30-50 odsto. U 100 grama sjemenki nalazi se oko 23 grama bjelančevina, 49 grama masti, 12 grama ugljikohidrata, te šest grama biljnih vlakana, dok 25 grama sjemenki zadovoljava dnevne potrebe organizma za vitaminom E. Zreli suncokret može sadržati i do pola kilograma sjemena.
Za grickanje je najbolje koristiti sirove ili svježe sjemenke, ali možete ih i malo popržiti ili osušiti te koristiti za razne druge pripravke u kuvanju. Za dobijanje ulja najbolje su crne sjemenke, a za grickanje sivo-bijele.
Dokazano je da sjeme suncokreta sprečava povećanje holesterola u krvi, poboljšava rad štitne žlijezde i normalnu funkciju kože, jetre i bubrega. Stabljika sadrži puno kalijuma te se pepeo suncokreta može koristiti kao odlično gnojivo. Kako ptice vole grickati suncokret, takvi vrtovi će ih privući te će time doprinijeti smanjenju broja štetočina, kao i gnojenju tla fosforom, čiji je odličan izvor ptičji izmet.
Korijenje suncokreta može prodrijeti do dubine od čak tri metra, te se zbog toga, kao i zbog izuzetne sposobnosti da upije vodu i štetne tvari, često koristi za isušivanje močvarnog i čišćenje zagađenog tla, čak i od radioaktivnih tvari.
(Nezavisne novine)
