Pripreme pčela za zimu počinju od jula i najbitnije je ostaviti dovoljno hrane, odnosno najbolje je da pčele zimuju na medu, ali s obzirom da su prinosi sve manji, pčele se sve češće prehranjuju sa vještačkom hranom. Takav način pripreme pčelinajka za zimu naziva se stimulativno prihranjivanje sirupima. To se radi šećernim sirupima ili medno šećernim pogačama. Ako se ne napravi kvalitetna priprema za zimovanje pčela, posljedice mogu biti loše, jer bez dovoljno hrane, pčele su slabe i podložne bolestima.
”Pčele se uopšte ne hrane zimi, jedino ako je u pitanju opstanak pčela. Jedino ako uočimo da je pčelinja zajednica ostala bez hrane, onda intervenišemo sa medno šećernim pogačama ili rezervom hrane iz magacina, odnosno od drugih košnica koje imaju hrane, dodajući okvir koji je pun meda. Zimi je pčelama potreban samo mir”, kaže Senad Hodžić, pčelar.
Velika zaliha hrane ima bitan uticaj na mikroklimu u košnici tokom zime. Što su zalihe veće to je temperaturno odstupanje u košnici manje, veća masa se teže grije, ali i sporije hladi, tvrde stručnjaci. Upravo velika promjena temperatura je jedan od čestih razloga uginuća pčela. Period zime ne provode u stanju sna, nego tek prividno miruju. Na niskim temperaturama, moraju se udružiti kako bi preživjele. Kad temperatura padne na deset stepeni, pčele se skupljaju u klupko, što može biti nepovoljno ako se klupko formira na mjestu gdje nema dovoljno hrane.
”Pčela u svakom momentu mora imati temperaturu oko 20 stepeni u sredini klupka. Sad su pčele u klupku i miruju. Da bi održale svoju temperaturu moraju da troše hranu. Nije velika potrošnja hrane zimi dok nema legla, otprilike kilogram do kilogram i po u zimskom periodu. Čim leglo počne, enormno se povećava potrošnja hrane u košnici”, ističe Hodžić.
Potrošnja se povećava zbog povećanja temperature, jer da bi pčelinje leglo opstalo mora da ima temperaturu od 34 do 35 stepeni. Ukoliko je temperatura ispod, leglo će uginuti.
Ukoliko za vrijeme zimskih mjeseci bude lijepih i toplih dana, pčele obavljaju i svoj pročisni let. Kako tvrde stručnjaci prvo izlaze najslabija društva i društva sa određenim problemima u zimovanju.
”Mi u svakom mjesecu imamo dana kad pčele izlijeću iz košnice. One svaki mjesec izađu imaju tri – četiri dana pročisnog leta. Izađu, pročiste se i vrate u svoju košnicu”, navodi Hodžić.
Savremeno pčelarstvo okrenuto ekonomičnosti i produktivnosti se ne može zamisliti bez seobe pčela na više paša. Uspješno iskoristiti dvije, tri ili više paša, znači ostvariti izuzetno dobre ekonomske efekte. Uz bagremovu, značajne paše mogu se ostvariti i na lipi, livadi i suncokretu.
Posljednje tri godine su posebno teške za pčelare. Zbog nepovoljnih vremenskih uslova prinosi meda su skromni i nedovoljni za domaće tržište. Pčela i pčelara je sve manje, što zbog loših prinosa, tako i zbog slabe podrške nadležnih institucija, nepostojanja strategije razvoja ove grane poljoprivrede. Pčelari se nadaju da će se mijenjati svijest nadležnih prema njima.
