Prema zvaničnim podacima iz klaonica, u SBK-u žive vegetarijanci

Ilustracija

U zemlji bureka i ćevapa zvanični podaci iz 19 klaonica na području Srednjobosanskog kantona o broju životinja koje su u njima završile za cijelu prošlu godinu nameću jednostavan zaključak da smo svi – vegeterijanci. Ovaj put razlog nije cijena mesa, ali uključuje novac, tačnije – zaobilaženje zakona i profit pojedinca. Jesmo li zaista vegeterijanci ili naivci?

Prema zvanično prijavljenom broju životinja koje su završile u klaonicama u devet općina Srednjobosanskog kantona, koji po posljednjem popisu ima nešto više od 250.000 stanovnika, u prošloj smo godini pojeli meso od 1.221 bika, krave, juneta, teleta i ovce, te 1.703 svinje. Kada se ovo preračuna, to je praktično manje od dva kilograma mesa po glavi stanovnika ovog kantona godišnje. Stanje u svim općinama skoro je pa identično, primjer iz Bugojna.

“U 2022. imali smo zaklanih 16 teladi, 41 june prosječne težine 520-550 kilograma i 35 janjadi prosječne težine 35-40 kilograma”, navodi Sanel Alagić, doktor veterinarske medicine u Veterinarskoj stanici Bugojno.

To, prema ovim podacima, najjednostavnije kazano znači da svaki stanovnik Bugojna, a njih je po popisu iz 2013. nešto više od trideset hiljada, za godinu pojede tek nešto više od pola kilograma mesa. Međutim, nešto se ne slaže u matematici, jer je samo u sistemu otkupa mlijeka blizu pet hiljada grla.

“Naših je trebalo da bude samo 4.000 komada teladi, proizvedenih i prodanih, i to se sigurno desilo, samo što nije prikazano”, ističe Amir Bulut, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača mlijeka i mesa SBK-a.

“Osjemenimo od 1.200 do 1.500 krava godišnje, a obilježimo otprilike osam do deset hiljada janjadi. Podaci su katastrofalni, znači, telad nam nestaju kao u bermudskom trokutu”, kaže Alagić.

No, nije to bermudski trokut, nego privatni džepovi zbog kojih su siromašniji ponajprije penzioni i zdravstveni fondovi. Veterinari problem vide u postojećoj legislativi.

“Može se reći da smo u sukobu interesa jer smo i kontrola, a i u jednom vidu poslovne saradnje gdje su vlasnici klaonica obavezni da plate pregled”, navodi Muris Mandara, doktor veterinarske medicine u Veterinarskoj stanici Bugojno.

I onda ih ne zovu, ne plaćaju njima, ali ni državi. Izuzev kada ih opet zbog nelogičnih zakonskih rješenja, jer mesnice nisu u sistem PDV-a, posjete porezni inspektori. Zbog neevidentiranja preko fiskalnog uređaja za njih 12 izrečene su kazne u ukupnom iznosu preko 42.000 KM.

“Kod 18 poreznih obveznika preko fiskalnog uređaja evidentiran je iznos do 49.000 KM, što je dalo indiciju za kontrolu. Ako taj iznos podijelimo s brojem dana u godini, dobijemo da je taj promet u prosjeku 135 KM dnevno navodi Adis Durak, šef Odsjeka za inspekcijski nadzor u KPU Novi Travnik.

“To su neregularnosti klaoničara i inače mesara, proizvođača, koji od rata nisu u sistemu. To je većinom crno tržište i ono raste, niko ne vodi računa o tome da se to uvede u sistem”, kaže Amir Bulut, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača mlijeka i mesa SBK-a.

I pored zatvaranja očiju pred evidentnim zaobilaženjem sistema, kantonalna, ali i Vlada Federacije za proizvodnju tovnih bikova, mlijeka te osjemenjavanje krava i dalje godišnje izdvajaju desetine miliona maraka. Ako ovako nastavimo, uskoro bismo ne samo statistički nego i u stvarnosti mogli češće jesti mrkvu i krompir, nego burek i ćevape.

(Izvor: federalna.ba)

scroll to top